3. Programi financiranja, nacionalni udio,

sufinanciranje

Kohezijska se politika, kako je spomenuto, temelji na konceptu solidarnosti. Pri tome veliku ulogu igra proračun EU-a. Iako u postotku ukupnog BDP-a država članica proračun iznosi samo oko 1% (za razliku od nacionalnih proračuna koji iznose od 30 do 50% BDP-a, ovisno o državi članici), riječ je o znatnim iznosima koji na godišnjoj razini dosežu gotovo 150 milijardi eura. Budući da taj proračun netko mora financirati (države članice), ne iznenađuje često pitanje koliko tko dobiva, a koliko tko gubi u tom procesu. Proračun EU-a izrađuje se na sedmogodišnjoj osnovi, a aktualni proračun odnosi se na razdoblje 2014. – 2020. Uobičajena kratica je MFF (multiannual financial framework; hrv. višegodišnji financijski okvir); prije je bio poznat pod nazivom financijska perspektiva. Cilj mu je odgovoriti na dugoročne prioritete EU-a, osobito strategijom Europa 2020.

3.1

Uplate u proračun EU-a sastoje se od tri glavne kategorije:

  • tradicionalnih vlastitih izvora koji obuhvaćaju carine, poljoprivredne namete, namete na šećer i izoglukozu (14,1%)
  • prihoda po osnovi PDV-a (11,3%) i
  • prihoda po osnovi bruto nacionalnog dohotka (73,4%).

Postoje još dva izvora sredstava koja obuhvaćaju ostale prihode, kao što su doprinosi na plaće EU administracije, uplate država koje nisu članice EU-a za određene programe i naplate kamata i kazni (1,2%) te prijenos nepotrošenih sredstava iz prošle godine.

Što se isplata iz proračuna EU-a tiče, većina odlazi na

  • strukturne mjere (46%) i
  • poljoprivrednu politiku (41%),

dok se manji dio odnosi na

  • plaćanje europske administracije (6%)
  • financiranje vanjskih politika (6%)
  • osiguravanje prostora slobode, sigurnosti i prava (1%).

“Bogatije” EU članice više sudjeluju u uplatama, dok sredstva više koriste “siromašnije” države sa strukturnim problemima, čime je postignut element solidarnosti i preraspodjela sredstava od bogatijih prema siromašnijim državama članicama.

EU osigurava specifičnu ciljanu financijsku pomoć zemljama članicama, kandidatkinjama, kao i potencijalnim zemljama kandidatkinjama, kako bi i one dosegle standarde EU-a te pojačale konkurentnost, razinu razvijenosti, političke, gospodarske i institucionalne reforme. Općenito, svrha fondova je jačanje kohezijske politike Europske unije, što vodi jačanju globalne konkurentnosti europskog gospodarstva.

Sredstva za financiranje regionalne i kohezijske politike EU-a od 2014. do 2020. iznose 351 milijardu eura, od čega

  • nerazvijena područja dobivaju najveći dio (cca 45%), a obuhvaćaju sve regije čiji je BDP po stanovniku manji od 75% prosjeka EU-a
  • tzv. tranzicijske regije (BDP od 75% do 90% prosjeka EU-a) dobivaju oko 10% ukupnih sredstava
  • razvijenije regije (BDP više od 90% prosjeka EU-a) dobivaju oko 15% sredstava
  • KF ima oko 20% sredstava i nastavlja financirati infrastrukturu na području prometa i okoliša u državama čiji je BDP manji od 90% prosjeka EU-a.
  • Connecting Europe (novi program povezivanja Europe u segmentu prometa, energetike i IKT-a /Informacijsko-komunikacijske tehnologije/) dobiva 10% sredstava.

3.1. Alokacije za RH iz EU proračuna

3.3

U skladu sa Strategijom Europa 2020, od 2014. do 2020. na razini cijele Europske unije prioritetni su projekti zapošljavanja, zaštite okoliša, prelaska na obnovljive izvore energije, poticanja malog i srednjeg poduzetništva te istraživanja koja će rezultirati konkretnim proizvodima koji će se plasirati na tržište.